U našem džematu obilježen Dan Bijelih traka



Bijele trake, šta su bijele trake, i dok ovdje sjedimo sa trakama oko ruke sigurno ima i onih što ne znaju šta znači nositi bijelu traku. Ustvari šta je to značilo za Prijedorsko muslimansko i hrvatsko stanovništvo 1992. god.

Bijelo asocira na čistoću, ljepotu, behar, nevinost. Ali, na zapovjed Srpskih vlasti 31. maja 1992. god. u Prijedoru putem radija izdaje se naređene da sve ne Srpsko stanovništvo na svojim kućama, stanovima istakne bijelu zastavu, čaršaf a na svojoj ruci sveže bijelu traku kako bi bilo označeno kako bi poslje bilo likvidirano, odvedeno u logore, silovano.

Tada bijela boja počinje da gubi svoju simboliku, tada siledžije napadaju na bijelo i ono postaje krvavo i prljavo. Bijelo postaje nešto najcrnje, okrvavljeno. Okrvavljeno od ruke silnika što neimade ništa ljudsko u sebi. Ubijali su, palili, silovali, odvodili u logore u kojima su izvršena sistematska ubijanja na najmonstruozniji način. Prijedor postaje grad - logor smrti.

Dragi moji, dali se usudite upitati koliko traje minuta provedena u logoru? Traje sat, a stat dan, dan mjesec, a mjesec, on još traje jer ako izađeš iz logora, rata, ne znači da je i on izašao iz tebe. On traje dok živiš na ovom svijetu, a pravda, ona kasni, ona stiže tek na onom svijetu.

Poslje perioda Prijedor grad - logor smrti, prelazi u Prijedor grad masovnih grobnica. Svi nedužno ubijeni stanovnici Prijedora bivaju odvezeni i bačeni u jame, masovne grobnice. Do sad je otkrivenih preko 60 masovnih grobnica u kojima su se nalazile kosti nedužno ubijenih muškaraca, žena, djece... Veliki broj njih ni dan danas nije našao svoj vječni mir, još uvijek majka traži kosti svoje djece, supruga muža, a Prijedorska djeca kosti svojih roditelja.

Dragi moji, nosimo ove trake u znak protiv ovakvog gore navedenog Prijedora. Prijedora grada, logora smrti, Prijedora grada, masovnih grobnica, protiv mržnje među ljudima. Ne zaboravimo da nam se nebi ponovilo, oprostimo ako možemo jer ko oprosti on je kod Allaha veliki.

Ya rabbi oprosti meni jer Svemogući ti si Veliki! A ja, ja njima oprostiti ne mogu svojih, ni krivih ni dužnih 3176 Prijedorčana, 256 Prijedorske silovane i ubijene majke i sestre, 102 Prijedorsko dijete, 31.000 logoraša, Skrivalicu Tomašicu, dubinu Koričanskih stijena, žicu Trnopolja, plin Keraterma, Bijelu kuću Omarske. Genocid nad mojim narodom!

Molim te, Ya rabbi oprosti mi ali ja ne mogu!
Ya rabbi uvedi ih u svoje dženetske bašće i nagradi ih titullom Šehida!!

U našem džematu je obilježen dan Bijelih traka sa recitacijom, kasidom, sa bijelim trakama oko ruku.

Poslije toga, nam je naš uveženi gost profesor Munir ef. Makić održao predavanje o noći bitke na Bedru.

Zajedno smo se iftarili

Pogledajte i ostale slike na našem facebook foto albumu. Kliknite ovdje.

 tekst: Almira Mašić
foto: Saib Mašić, Dina Kadić i Adnan Huremović